Na novinarskim stazama

Susretali me stari znanci, srdačno se sa mnom pozdravljajući, a oni s kojima se dulje vrijeme nisam viđao znali me upitati: - Pa ti još uvijek radiš? Pišeš? Neki mi to odobravali, drugi bi sumnjičavo klimali glavom. Sretoh se tako i sa Stipom Tojčićem, jednim od čelnih ljudi u narodnjačkoj stranci i nekadašnjim ministrom. - Dokle ti misliš tako? - pita me Stipe. - Dok noge nose i glava služi - odgovorih. - Svaka ti čast na ustrajnosti. Tebe se može samo sjekirom maknuti - našali se Stipe. A kad me jednom mlada kolegica Danica Juričič, sretnuvši se sa mnom u saborskim kuloarima, upita, kao i mnogi drugi, što me to toliko podstrekava na posao, odgovorio sam protupi-tanjem: - Što bih drugo radio? Da prepustim ženi da me u kući tjera iz jednog ćoška u drugi? Smetaš tu. Smetaš tamo. - Znači da bježite od žene - bočne me Danica. - Ne od žene, već od kućnih ćoskova. Sretao sam se počešće na ulici i sa starim znancem, glumcem Josipom Marottijem. A sreli smo se jednom i u ljekarni. Bobi je upravo bio pri izlasku....