Kad se večernje sjene izdulje

U postapokaliptičnom svijetu Paule Rem, u budućnosnoj svagdašnjosti distopijskog romana Kad se večernje sjene izdulje, otvara se hiperprostor za neumrli Kapital i njegovo pretumačenje Egzistencije. Kada čovječnost zgasne, strojevi i sve postojeće, što se nekada zvalo Prirodom, zadobiva nove statuse. U Paulinu se romanu, smještenom u 2200. godinu, gdje Mašinist održava Kocku, gigantsko zdanje nasuprot posvudašnjeg okolnog Korova, pokazuju vrijednosti i nevrijednosti naše suvremenosti, ono što nestaje i već nedostaje. Tu nema McCarthyjeva nasilja i kanibalizma, nego se kroz čitljive i prezanimljive dijaloge i situacije ocrtava prilagodljivost i svemoć logike Kapitala, jedina Zbilja i Vjera ondašnjosti. Bar je tako za Mašinista, koji održava Kocku u postsvijetu, te preživljava usprkos malignim česticama nuklearnih procesa fisije i fuzije. I ostali likovi romana tek su funkcije: Znanstvenica, Menadžer, Arhivistica, Referent, Glumica. (...)