Divan dan za drinkopoly

Zbirku dobitnika nagrade Prozak za godinu 2012. Marka Gregura "Divan dan za Drinkopoly" čini 20-ak priča koje ga predstavljaju kao autora jasno definiranog stila i emocija.

Priče Marka Gregura klasične su neorealističke priče, pri tome prefiks neo zaslužuju time što tematiziraju aktualitet, izvedbeno su one klasične, dakle uvijek moderne.

Gregur svoje priče lokalizira u grad, sudeći po dijalektu koji se povremeno koristi u upravnom govoru radi se o sjevernohrvatskom, kajkavskom gradu - prototip je vjerojatno autorova Koprivnica - pa može se reći da su tematski i po profilu likova urbane. Njegovi likovi su uglavnom tzv. "mali ljudi", ponekad odgurnuti i na marginu društva. Socijalna stvarnost stoga iskrsava kao podloga na kojoj se junaci ocrtavaju, i nekako snalaze, ponekad i na rubu zakona.

Ideali pak kojima teže su rutinsko (malo)građanski, no zbilja se opire da im omogući čak i solidan, čovjeka dostojan i pošten život, i tu je jedna od kritičkih poenta cijele zbirke; u njoj postoji nostalgija za stabilnim (malo)građanskim, pa tako svjedoči o visokom stupnju rasapa socijalnih struktura i egzistencije ljudi (od)bačenih na tržište.

Dominantno su to vrlo pomirljivi likovi, pitomog karaktera, poniženi, ali ne i ogorčeni. Likovi koji su kao u kakvoj komediji zabune – koju ponekad autor protegne do apsurda – višom silom ili diktatom slučajnosti, iznimno avanturizmom ili rizikom, dovedeni u gadnu ili apsurdnu situaciju. Po tome, kao i po blagosti i razumijevanju s kojim ih tretira Gregur je vrlo “češki”, menzelovski emotivan. Njegovi likovi skloniji su popuštanju negoli zaoštravanju, dnevnim užicima, svakodnevici koja život znači.