Dvadesete

Knjiga je pisana hrvatsko-srpskim jezikom. Bolje reći, knjiga je pisana jezikom kojem granice određuje sam autor svojim izborom i svojim stilom, te jezikom i stilom dokumenata i aktera (političara, svećenika, činovnika, učitelja i "običnih ljudi"). Glavna tema knjige su zajednička državna ideja i praksa, tj. hrvatsko-srpski odnosi gledani iz "prečanske" srpske perspektive. Ta perspektiva je jasno oblikovana i artikulirana u Višnjićevim tumačenjima i komentarima. To bi značilo da je u njoj autor razvio i treću perspektivu razumijevanja i tumačenja, a što predstavlja iznimno značajan doprinos razumijevanja i tumačenja, a što predstavlja iznimno značajan doprinos razumijevanju tih odnosa kako za dvadeste tako i za kasnije godine. Naročito četrdesete i devedesete. Propali izlet potpukovnika Maksimovića, Čedomir Višnjić, pouzdan je pripovjedač u vremenu nepouzdane historiografije. Tu pouzdanost čine dvijestvari: pošten pristup iz osvještene (znači, neskrivene i nepristrane) među-hrvatskosrpske perspektive i pretežno indirektna kritika političkog i historiografskog konstruktivizma (uključivo falsificiranje, iskrivljivanje i čisto laganje) historije.