Dejan Dedić (uredio)

Miloš Krpan- Izabrani spisi

100,00 HRK s PDV-om Dostava: 3 do 5 radnih dana

ISBN: 978-953-6956-20-3

Nakladnik: DAF

Godina izdavanja: 2010.

Uvez: meki

Br. stranica: 263

Količina:

O knjizi:

Iako su neki autori već napisali kraće i vrijedne prikaze o povijesti anarhizma u Hrvatskoj, analiza spomenute pojave i njezinog širenja na ovim prostorima uglavnom je lišena historiografske elaboracije i uklapanja u širi, međunarodni kontekst. Interes za takvom problematikom unazad nekoliko godina nesumnjivo postoji, no niti jedna knjiga na temu povijesti anarhizma u Hrvatskoj do sada nije napisana i objavljena. Izbor spisa slavonskog učitelja i jednog od rijetkih javno deklariranih, ovdašnjih anarhista iz, možemo reći, „klasične epohe“ ove radikalne crveno-crne ideje, Miloša Krpana, donekle mijenja situaciju. Zagrebačka izdavačka kuća DAF, inače okrenuta objavljivanju naslova koji se mogu svrstati u domenu anarhističke društveno-političke teorije u rasponu od klasičnih tekstova do radova suvremenih autora, 2010. godine pod uredništvom Dejana Dedića izdala je kompilaciju Krpanovih novinskih članaka i eseja napisanih između 1893. i 1924. godine, uz predgovor filozofa Hrvoja Jurića te još nekoliko priloga, poput rada povjesničara Ivana Kovačevića o Krpanovom pokušaju osnivanja anarhističko-komunističke kolonije u Duboviku kraj Slavonskog Broda. Prilikom istraživanja korišten je solidan bibliografski korpus (dnevni listovi, monografije, znanstveni članci itd.), a radilo se na arhivskoj građi dostupnoj u Arhivu Psihijatrijske bolnice Vrapče i u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Značaj Miloša Krpana za povijest anarhizma u Hrvatskoj prije svega očituje se u njegovom otvorenom pozivanju na anarhokomunizam i pokušaju osnivanja anarhističke kolonije u okolici Slavonskog Broda početkom 20. stoljeća. Osim toga, u svojim tekstovima Krpan se referira na anarhiste poput Kropotkina i Reclusa te održava kontakte s istomišljenicima iz drugih zemalja. Isto tako, jednom prigodom Bakunjina, Kropotkina i Tolstoja naziva „socijalističkim prvacima“, što nam daje za naslutiti kako je bio upoznat s njihovim djelima. (Izabrani spisi, str. 165) K tome, slovi za obrazovanog čovjeka koji je mnogo putovao i vidio svijeta. Ipak, nemoguće ga je u potpunosti označiti kao anarhista budući da se u određenim razdobljima deklarira i kao socijaldemokrat pa čak i štovatelj lika i djela Ante Starčevića. Tako je u članku iz 1895. godine istupio na donekle specifičan način; hvalio je Starčevića nazvavši ga „sjajnim meteorom“, u kontekstu suprotstavljanja političkoj korupciji i zalaganja za potrebite (“… dielio novčane podpore od svoje plaće djeci svojih kolega činovnika”), a u istom tekstu veličao je i slavnog francuskog geografa i anarhista Reclusa za kojeg piše kako je ovaj „duševni predstavnik i štitnik sirotinje“. Krpan se pritom suprotstavlja onima koji Reclusa nazivaju “plašilom anarhizma“ (Izabrani spisi, str. 43). Sve u svemu, poznato je da je za života Krpan djelovao kao član socijalističkih, komunističkih i socijaldemokratskih partija. Možda bi ga upravo zato najispravnije bilo nazvati humanistom, kozmopolitom i revolucionarom, koliko god ovi termini bili široki i otvoreni raznim interpretacijama. U prilog tome ide i izvadak iz Krpanovog dosjea iz Psihijatrijske bolnice Vrapče (krajem 19. stoljeća Kraljevski zemaljski zavod za umobolne u Stenjevcu): „Duševni abnormalitet takvog čovjeka netreba biti napadan njegovoj okolici, dapače taj čovjek može biti radi svojih ideja i nazora smatran vrlo učenim i genialnim čovjekoljubom i boriocem za poboljšanje ljudskih prilika. Ovakovi paranoici bili su mnogi proroci, vodje revolucionarnih preokreta, utemeljitelji novih religioznih sekta, vodje seljačkih buna, itd. Ovakovi ljudi osjećaju se već od svoje mladosti pozvanimi da postanu nešto velikoga.