Martin Hajdeger

Niče I i II

560,00 HRK s PDV-om Dostava: 3 do 5 radnih dana

ISBN: 978-86-86525-15-4

Nakladnik: Fedon

Godina izdavanja: 2009.

Uvez: tvrdi

Br. stranica: 690 + 473

Knjiga trenutno nije dostupna.

O knjizi:

U „slučaju Hajdeger“ riječ je o filozofskom, intelektualnom, političkom, psihološkom, pravnom, zaumnom zapletu u kojem se susreću mnoge proturječnosti dvadesetog stoljeća, u kojem se miješaju genijalnost i banalnost (istovremeno), lucidnost i mrak (a da ne daju sivu boju), prodornost i kukavičluk, dosljednost dostojna poštovanja i nepoštenje dostojno prezira. Sve to uspeo je, u svojoj ličnosti, da sjedini Martin Hajdeger, jedna od onih filozofskih figura koja, svidjelo se to nama ili ne, označava jedan od pragova u povijesti filozofije. O njegovom nacizmu znamo sve, o njegovoj filozofiji nešto manje. O tome da ga je njegova filozofija direktno odvela u nacizam – nema nikakve sumnje, ali nema sumnje ni u to da se ta filozofija, naprosto, ne smije čitati u sjeni nacizma. Iako je Biće i vrijeme najslavnije djelo Martina Hajdegerovo, ima tumača koji njegova predavanja o Ničeu smatraju rodnim mjestom i izvorom njegove filozofije. U Ničeu Hajdeger je prepoznao ono što niko prije njega nije: mislioca vatre koji iza sebe ne ostavlja ni kamen na kamenu, mislioca koji je tragao za početkom jednako radikalnim kao što je bio početak koji nam je, više od 150 godina ranije, na istom jeziku, ponudio Kant. Hajdeger, međutim, unosi dodatnu radikalnost u Ničeove radikalne zahtjeve. Volju za moć, centralni pojam svoje moćne interpretacije, Hajdeger će protumačiti kao volju za voljom. To naizgled malo pomicanje ispostavit će se se gotovo revolucionarnim korakom. Na tom motivu izrasta francuska poststrukturalistička misao koja razara i ubilačke identitete i predstavu i istinu i stvara uvjete da se najzad postavi pitanje o onome što ste oduvijek željeli znati. Jer, ako je naša volja usredsređena na sebe samu a ne na istinu, dobro, pravednost, saznanje, na sve one plemenite, lijepe i prirodne stvari koje su se nekako odveć lako podrazumijevale, ako naš svijet ne mogu spasiti ni istina ni ona dječja suzica Dostojevskog, ako je uistinu sve moguće – a Aušvic je pokazao da jeste – onda nam ne preostaje drugo nego zanemariti dosadašnja pitanja i potražiti nova.