Erih Nojman

Velika Majka

300,00 HRK s PDV-om Dostava: 3 do 5 radnih dana

ISBN: 978-86-86525-60-4

Nakladnik: Fedon

Godina izdavanja: 2015.

Uvez: tvrdi

Br. stranica: 665

Količina:

O knjizi:

Jedan od najznačajnijih susreta u povijesti analitičke psihologije odigrao se tijekom seminara koji je 1933. godine Karl Gustav Jung održao u Berlinu, a kojem je prisustvovao tada dvadesetosmogodišnji Erih Nojman, koji tek što je završio studije medicine. Tim susretom započela je ne samo Nojmanova edukacija, a potom i edukativna analiza kod Junga, već i njihova izuzetno plodna suradnja, koja je na osoban način okrunjena Nojmanovim najznačajnijim knjigama, najprije povijesnim porijeklom svijesti (1949), koja je praćena Jungovim predgovorom, a potom i Velikom Majkom (1956). Osvrćući se na Nojmanovo istraživanje porijekla svijesti, Jung je napisao da njegov učenik polazi upravo od onog mjesta od kojeg bi i on sâm pošao kada bi mu bio podaren još jedan život. Napominjući da druga generacija analitičkih psihologa ima premoć izvjesnog, makar i nepotpunog pregleda, kakav pionir nikada ne može imati, Jung primjećuje da je Nojman „došao do zaključaka i vidika koji spadaju u najznačajnije što je ikada urađeno u ovoj oblasti“. Koristeći spomenuto preimućstvo, Nojman će svoja istraživanja nastaviti, okrenuvši se proučavanju onoga što je Jung nazvao „novim kontinentom“ – a to je matrijarhalna simbolika. Ta istraživanja objavit će nekoliko godina kasnije, u svom klasičnom djelu i jednoj od najznačajnijih knjiga analitičke psihologije – Velikoj Majci, koja je nedavno prevedena i na srpski jezik u okviru izdavačke kuće Fedon iz Beograda. Time su naši čitatelji najzad dobili priliku da se upoznaju sa ovom značajnom, sveobuhvatnom i zahtjevnom studijom, čije objavljivanje nesumnjivo predstavlja izdavački poduhvat, na koji se već desetljećima nisu odvažili ni mnogo veći izdavači, da bi to sada učinila jedna, uvjetno rečeno, mala izdavačka kuća, koja je time potvrdila koliko je zapravo velika. Nojmanova studija o arhetipu Velike Majke sastoji se iz dva dijela. Prvi čini teorijski intonirana, strukturna analiza ovog, nesumnjivo najznačajnijeg arhetipa, kako u psihologiji pojedinca tako i čovječanstva, pri čemu je razmotrena njegova dinamika, odnosno djelovanje, sadržinsko ispoljavanje i povezanost sa odgovarajućim, brojnim simbolima. Umeće sinteze i sposobnost za sveobuhvatni pogled doprinose cjelovitom i preglednom sagledavanju ove, izuzetno složene teme. Drugi dio knjige, koji se uvjetno može nazvati praktičnim, ili, preciznije, iskustvenim i manifestnim, čini obrada i analiza obilja tekstualnog i likovnog materijala iz svih epoha i kultura, praćena sa više od dvjesto pedeset ilustracija umjetničkih djela i artefakata od prapovijesti do dvadesetog stoljeća, materijala u kojem se arhetip Velike Majke javlja, to jest na koji je on, psihološki formulirano, projektiran. Poznato je, naime, da se arhetipovi kolektivnog nesvjesnog ispoljavaju u „mitološkim motivima“ koji se na isti ili sličan način javljaju u svim vremenima i kod svih naroda, ali i da spontano izranjaju iz nesvjesnog djela ličnosti modernog čovjeka. Oni su podjednako prisutni u religiji, kultu, običajima, ritualima, simbolima takozvanog primitivnog čovjeka, ali i u snovima, fantazijama i umjetničkim djelima ljudi našeg vremena, kako bolesnih tako i zdravih. Stoga Erih Nojman napominje da je bavljenje arhaičnim svetom arhetipova samo naizgled anahrono i udaljeno od svakidašnje realnosti modernog čovjeka, dok ono, zapravo, predstavlja temelj svake psihoterapije i razvoja psihološke svesti pojedinca i zajednice. Arhetip Velike Majke jedan je od najdrevnijih i najsloženijih, zbog čega se njegovi različiti i brojni aspekti – od strašnih i proždirućih do poticajnih i blagorodnih – ispoljavaju u mnoštvu oblika, simbola i psihičkih predstava, suštinski utječući na svakodnevni život modernog čovjeka. Stoga Nojman svoje čitatelje upoznaje sa psihološkim aspektima i manifestacijama ovog arhetipa, kroz sagledavanje ženske psihe u likovima boginja poput Venere, Demetre i Kore, Fortune, Artemide, Hekate, Gorgone, Erinija, Sfinge, ili pak Izide, Hator, Nut, ali i Lilit, Kali i Tare, sve do Bogorodice i Sofije kao Mudrosti. Kada je riječ o psihološkoj ravni, arhetip Velike Majke se ispoljava kroz rađanje, davanje, štićenje, hranjenje i oslobađanje, ali i kroz odbacivanje, lišavanje, zadržavanje, sputavanje i zarobljavanje. Njegujući i proždirući aspekti Velike Majke istovremeno su prisutni na tjelesno-materijalnom i duševno-duhovnom nivou, što znači da od nje ne potiče samo fizičko rađanje, već i ono psihičko, manifestirano kroz stvaralaštvo, inspiraciju ili duhovni preporod, ali i da od nje dolazi smrt, kako tjelesna tako i psihička, u vidu depresije, duševnog sloma i ludila. Ipak, zahvaljujući paradoksalnoj i ambivalentnoj prirodi arhetipa, kao i njegovoj dinamici, Nojman naglašava terapeutski dragocjenu mogućnost preokretanja u suprotnost. Ona podrazumijeva da nemoć, bol, patnja, odbačenost, nezaštićenost, pa i ludilo mogu biti preteče inspiracije i postati samo prolazne stanice na putu ka preporodu i novom rađanju, ali i da pozitivni elementi inspiracije i ekstaze mogu voditi propadanju Ja, odnosno opsjednutosti i ludilu, za što potvrde nalazimo u životima brojnih značajnih stvaralaca. Stoga Nojmanova Velika Majka pripada u knjige koje zahtijevaju da im se vraćamo, detaljno ih proučavamo i njene sadržaje aktivno prepoznajemo i otkrivamo u sebi i izvan sebe. Nesumnjivo, riječ je o daru koji je dostojan Karla Gustava Junga, Nojmanovog učitelja i prijatelja kojem je knjiga posvećena, čime je Erih Nojman potvrdio da je s razlogom proglašen Jungovim izabranim nasljednikom i jednim od njegovih najznačajnijih i najkreativnijih učenika.