Paradoks fikcije

Paradoks fikcije sastoji se od sljedećeg: iako jasno razlikujemo stvarnost od fikcije, emocije koje nam izazivaju gledanje filma ili čitanje romana, dakle nesumnjive fikcije, nisu fiktivne nego stvarne. Kako to? Suprotstavljajući znanje i emocija, uzimajući u obzir kulturne i društvene uvjete, raspravljajući o prirodi samih emocija i učincima fiktivnog djela, analitički filozofi nastoje da pronađu veze između čulnih dojmova, intelektualnih pretpostavki i same stvarnosti. Budući da je riječ prije svega o autorima engleskog govornog područja, obrazovanih u naročitom, analitičkom duhu, dobivamo tekstove koji se, s jedne strane, ne uklapaju u konvencije prije svega opuštenim pristupom i gomilom duhovitih primjera, da bi, s druge strane, vodili računa o strogom izvođenju i preciznosti izraza.