Hladno i okrutno

Knjigu o Zaher-Mazohu Delez objavljuje 1967. godine. Godina je važna. U to vrijeme Frojd je jedan od „obaveznih“ autora francuske teorijske scene, a njegovo otkriće „nesvjesnog“ jedno od najubotijih uporišta u razgradnji suverenog subjekta. Pisati protiv Frojda u to vrijeme ne samo da nije bila raširena praksa nego i poduhvat koji bi, u najmanju ruku, naišao na otpor. Delez, međutim, radi upravo to. Ne odričući Frojdu genijalne uvide (naprotiv), on se silovito obrušava na Frojdov sado-mazohistički kompleks. Knjiga o Zaher-Mazohu zapravo je knjiga o Frojdu. Primjećuje Delez da je spoj sadizma i mazohizma, onako kako ga Frojd vidi, umnogome problematičan. Da bi ga napao, Delez kreće u iščitavanje djela ponešto zaboravljenog Zaher-Mazoha i silovito dovodi u pitanje bliskost sadizma i mazohizma. Istovremeno, u virtuoznim analizama Frojdovih djela, vide se klice velikih Delezovih ideja koje će on sa neusporedivom snagom i lucidnošću da razvija u svojim velikim knjigama Razlika i ponavljanje, Logika smisla i, kasnije, Anti-Edipu i Hiljadu ravni (posljednje dvije knjige zajedno sa Feliksom Gatarijem).