August Šenoa

Zlatarovo zlato

ISBN: 953-6416-79-4

Godina izdavanja: 2002.

Uvez: meki

Br. stranica: 280

O knjizi:

Roman Augusta Šenoe, najznačajnijeg hrvatskog pisca druge polovice 19. st., je prvi put objavljen u Vijencu 1877. To je povijesna tragedija o borbi hrvatskih seljaka protiv zlog plemića Franje Tahija. No, kako kaže sam Šenoa u predgovoru: «Povijesti nijesam se iznevjerio. Nije mi toga ni trebalo. Sve su osobe u toj knjizi – pa i zadnji sluga – historične, svi užasni prizori, sva zlodjela krvnika su istinita, nipošto u kronici upisana, već po svjedocima pred sudom dokazana.» Dakle, Šenoa je priču ispričao koristeći povijesne činjenice i podatke, te je to toliko vjerno napravio da je roman dostigao uvjerljivost znanstvene istine. Cijeli roman počiva na sukobu između Uršule Heningove, plemkinje koja je vlasnica pola imanja Stubice i Susjedgrada te Franje Tahija, plemića koji je želi potjerati s njega. Njihove će razmirice na kraju dovesti do bune. Tomu je prvenstveno kriv Tahi, koji ljude muči i otima im i ono malo što imaju, ali i Uršula koja je prvo seljake nagovorila na bunu, a na kraju htjela oženiti svoju kćer za Tahijeva sina. Seljaci koji su isprva bili za Uršulu, nakon saznanja da Uršula šuruje s Tahijem, se okreću protiv svih plemića. Njihov ustanak nakon nekoliko dana uguši banska vojska. Vođa seljaka je Matija Gubec u kojem Šenoa utjelovljuje moralnu čistoću, skromnost, junaštvo, hrabrost, nesebičnost i pamet. On je lik koji dominira čitavim djelom i kroz njega čitatelji upoznaju misli i stavove samog Šenoe koji se protivi nasilju, a promovira slobodu Gubec je prikazan kao pobjednik do samog kraja: on se predao da bi nekolicina njegovih ljudi poživjela te ostao moralni pobjednik. Tragika tog njegovog čina pomalo podsjeća na antičke tragedije.