Marko Pranjić

Na iskonima europskoga odgoja: Telemah kao odgajanik

180,00 HRK s PDV-om Dostava: 3 do 5 radnih dana

ISBN: 978-953-150-944-2

Nakladnik: Matica Hrvatska

Godina izdavanja: 2013.

Uvez: meki

Br. stranica: 450

Količina:

O knjizi:

U knjizi „Na iskonima europskoga odgoja“ krenulo se u pedagoško iščitavanje najreprezentativnijeg književnog djela europske civilizacije, a koje se pripisuje Homerovu autorstvu iako je očito da je ono plod puno većeg broja ljudi pa i naraštaja barem što se tiče njegova sadržaja i vremena u kojem nastaje i o kojem govori. Riječ je, dakle, o Ilijadi i Odiseji, eminentno književnim djelima nastalim u kolijevci europske kulture, na grčkom tlu, a koja u ovom slučaju služe kao polazište za detektiranje najstarijih europskih pedagoških bilješki, odnosno otkrivanje prvih edukacijskih sadržaja na području Europe i na njima zasnovane pedagoške prakse europskoga civilizacijskoga kruga. Vrijeme o kome je ovdje govor seže duboko u povijest. Prve naznake imaju iza sebe 3200 godina. Sasvim dovoljno da se može govoriti o drevnoj prošlosti te o korijenima ideja i djelovanja koje kod istražitelja stvaraju osjećaj poštovanja i divljenja. Riječ je o vremenu kad još ne postoji pojam odgoja i trebat će još 200-300 godina da on ugleda svjetlo dana. To pak ne znači da nije postojala odgojna praksa ili barem nešto što bi se moglo svesti pod to kad se gleda iz današnje perspektive promišljanja odgoja kao vrlo složenog, šarolikog, sadržajno kompleksnog pojma koji se kreće u rasponu od najelementarnije brige za potomstvo do toga da se kod osobe respektira ndividualno i društveno, intuitivno i kreativno pri čemu se poštuje naslijeđeno ali se ne zaustavlja na njemu nego odgajanik svojom individualnošću obogaćuje sadašnjost i otvara nove vidike za budućnost. Jasno, sva ta obilježja odgoja ne možemo naći odmah i u punini na početku ali se zato nalaze njihovi obrisi koje se iskopava iz svagdanje prakse kojom su ravnali neki „zakoni“ i zakonitosti kao općevažeće i od naših kulturnih predaka prihvaćene norme ponašanja. Istini za volju u to vrijeme na odgoj se ne gleda kao na nešto čemu imaju pravo pristupa svi i pod jednakim uvjetima. To će iznjedriti tek kasnija stoljeća ako ne i tisućljeća. U grčkoj antici, s prvim konturama programirana i uobličena skrb za potomstvo koje mora besprijekorno funkcionirati u složenijim društvenim oblicima, je rezervirana samo za pripadnike aristokracije budući da su očekivanja takvih odgojnih učinka nekako i svojstvena društvenom statusu tih ljudi. Ujedno je to vrijeme kada se počinju oblikovati prvi odgojni sadržaji kao i precizni odgojni ciljevi koji omogućavaju profiliranje poželjnih ponašanja kako u mladosti tako i u odrasloj dobi jasno s različitim obimom i različitim intenzitetom obzirom na dob i funkciju „odgajanika“. Koliko je bilo vrijedno to uočeno i stečeno blago svjedoči i današnje vrijeme u kojem ti drevni sadržaji i nakon tisućljetne prošlosti još uvijek čuvaju svoju svježinu i poželjnost.