Dobar dan

Dječak Dan uvijek pristojno i srdačno pozdravlja svakoga koga sretne – susjede, vozače u tramvaju, prolaznike na putu do igrališta, svoje prijatelje, pekara u pekarnici, prodavača povrća, čistača ulica… I svi mu veselo odzdrave pa se Dan nakon svakoga radosnog pozdrava uvijek osjeća sretno i ponosno. I još malo naraste.

Došla je jesen i Dan je krenuo u prvi razred. Kao i uvijek, pozdravljao je sve koje je sreo. Ali, gotovo mu nitko nije odzdravljao. Dan im je želio svojom dobrotom i osmijehom uljepšati dan, ali mrzovoljni i zabrinuti ljudi oko njega nisu ga razumjeli. Prijatelji iz razreda čak su mu se zbog njegova veselog pozdravljanja i rugali.

Dan se osjećao tužno i obično. Činilo mu se da u njegovu danu nema više ni jedne boje. Kao da je sve postalo sivo i tužno, a on sam potpuno nevidljiv…