Idiot

Knez Miškin mladi je muškarac koji se vraća u Rusiju nakon dugog boravka u Švicarskoj gdje se liječio u sanatoriju. Autor ga prikazuje kao idealnog čovjeka, divno biće, čovjeka boga, odnosno čovjeka čija dobrota i čovječnost nisu od ovoga svijeta. Takav čovjek neizbježno postaje društveni idiot, žrtva društva u kojem živi, žrtva ljudi s kojima dolazi u doticaj. Povratkom u Rusiju on ulazi u salon – metaforu društva u kojem ljudi poput njega nemaju što tražiti. Ponizno ali prevrtljivo okruženje, čudan ljubavni četverokut koji će rezultirati tragedijom koja će i njega samoga odvesti na drugu stranu, u izgubljenost u sebi samom, u smirenost čovjeka koji je prestao biti čovjek jer je prestao biti – misleći.